SLOVO I

INČ (Inch)

Je­di­ni­ca me­re u an­glo­sak­son­skom si­ste­mu. Je­dan inč ima 2,54 cm, a 12 in­ča či­ni jed­nu sto­pu (30,48 cm). U in­či­ma se če­sto iz­ra­ža­va du­ži­na vo­ble­ra i si­li­kon­skih va­ra­li­ca (na­ro­či­to onih po­re­klom iz SAD), a u sto­pa­ma du­ži­na šta­po­va (10 sto­pa = 3,05 m, a 12 sto­pa = 3,66 m, što pro­iz­vo­đa­či če­sto »za­o­kru­žu­ju« na 3 od­no­sno 3,6 m). U na­šem je­zi­ku, za inč se  če­sto ko­ri­sti reč ne­mač­kog po­re­kla – »col«.

IN­LAJN-ŠTA­PO­VI (in­li­ne)

Ko­ri­ste se za pe­ca­nje sa ma­ši­ni­ca­ma, ali ne­ma­ju vo­đi­ce, već stru­na pro­la­zi kroz unu­tra­šnjost. Naj­po­pu­lar­ni­ji su u Ja­pa­nu, gde su i na­sta­li, a ko­ri­ste se u  mno­gim vi­do­vi­ma mor­skog ri­bo­lo­va. Pro­vla­če­nje stru­ne vr­ši se po­mo­ću spe­ci­jal­ne du­ge igle. Le­ži­šte stru­ne u unu­tra­šnjo­sti šta­pa je spi­ral­nog ob­li­ka, glat­ko i ta­ko ob­ra­đe­no da je tre­nje pri pro­la­sku stru­ne mi­ni­mal­no.

IC­TA­LU­RUS NE­BU­LO­SUS

Pa­tu­lja­sto som­če, cvergl, ter­peš, ter­pan, ma­njov, re­gan, klin­ton, abi­si­nac i let­nji ma­nić sa­mo su ne­ka od mno­go­broj­nih ime­na ko­ja je ova ri­ba do­bi­la kod nas, što auto­mat­ski go­vo­ri da ni­je sta­ro­se­de­lac. Pa­tu­lja­sto som­če je u Evro­pu iz Se­ver­ne ame­ri­ke »uve­ze­no« 1885. go­di­ne, a kod nas je sti­glo dva­de­se­tak go­di­na ka­sni­je. Ob­li­kom te­la pod­se­ća na so­ma (Si­lu­rus gla­nis L.), ali su te dve vr­ste za­pra­vo vr­lo da­le­ke. Naj­u­oč­lji­vi­je spolj­ne ka­rak­te­ri­sti­ke po ko­ji­ma se cver­glan raz­li­ku­je od mi­ni­ja­tur­nog so­ma su čak osam br­či­ća, loj­no pe­ra­je i oštre bo­dlje u škr­žnim i le­žnom pe­ra­ju (vi­di str 4–5). Ova vr­lo ot­por­na ri­ba ko­ja bez pro­ble­ma mo­že da ži­vi i u pri­lič­no za­ga­đe­nim vo­da­ma. Uglav­nom na­sta­nju­je spo­ro­te­ku­će i sta­ja­će vo­de, a po­go­to­vo u za­tvo­re­nim (je­ze­ri­ma i ba­ra­ma) la­ko mo­že da do­đe do po­pu­la­ci­o­nog bu­ma, ko­ji ugro­ža­va sve osta­le vr­ste, a (i ta­ko ma­la) pro­seč­na ve­li­či­na pa­tu­lja­stog som­če­ta se ta­da znat­no sma­nju­je, jer sve mla­đi pri­mer­ci po­sta­ju pol­no zre­li.  Cver­glan u Evro­pi, pa i kod nas, mo­že da na­ra­ste do oko 30 cm, ali pro­seč­na lov­na te­ži­na u na­šim vo­da­ma ne pre­la­zi 20 cm, a pri­mer­ci te­ški oko ki­lo­gra­ma pra­vi su dži­no­vi, ka­kvi se ve­o­ma ret­ko hva­ta­ju.

IGFA

Skra­će­ni­ca za In­ter­na­ti­o­nal Ga­me Fis­hing As­so­ci­a­tion, jed­no od svet­skih udru­že­nja ri­bo­lo­va­ca, osno­va­no 1939. go­di­ne, či­ja je naj­zna­čaj­ni­ja ak­tiv­nost vo­đe­nje evi­den­ci­je  re­kord­nih ulo­va sport­skih ri­bo­lo­va­ca na slat­kim vo­da­ma i mo­ru. Po­zna­ti ame­rič­ki pi­sac i stra­sni ri­bo­lo­vac Er­nest He­min­gvej bio je sve do smr­ti, pot­pred­sed­nik IG­FA.

INDUSTRIJSKE OTPADNE VODE

Po­ti­ču iz in­du­strij­skih po­stro­je­nja i sa­dr­že otrov­ne ili raz­gra­dlji­ve ma­te­ri­je, po­put ulja, ma­sti, te­ških me­ta­la, so­li… Naj­ve­ći za­ga­đi­va­či su he­mij­ska, tek­stil­na i pre­hram­be­na in­du­stri­ja, ko­je is­pu­šta­njem ot­pad­nih vo­da ugro­ža­va­ju prak­tič­no sva  ži­va bi­ća u vo­di i oko nje, pa na­rav­no i ri­ba. Jed­na od naj­o­pa­sni­jih po­sle­di­ca nji­ho­vog pri­su­stva je ta­lo­že­nje ne­či­sto­ća na dnu, či­me se po­seb­no ne­ga­tiv­no uti­če na raz­mno­ža­va­nje ri­bljih vr­sta. Pri­su­stvo in­du­strij­skih ot­pad­nih vo­da u ve­li­koj me­ri uti­če i na sma­nje­nje ko­li­či­ne ki­se­o­ni­ka u vo­di, što ote­ža­va rast ri­ba, a ka­da su or­gan­ske ne­či­sto­će iz­ra­že­ni­je mo­že do­ći i do po­mo­ra, zbog tro­va­nja ili gu­še­nja, usled ne­do­stat­ka ki­se­o­ni­ka.


To top

INSTIKT

Ne­sve­sno a za ži­vot vr­lo bit­no po­na­ša­nje ko­je se ne uči, već se na­sle­đu­je. Kod ri­ba u in­stink­tiv­no de­la­nje spa­da­ju ži­vot u ja­tu, na­čin lo­va (grup­ni ili po­je­di­nač­ni), hra­nje­nje, pro­na­la­že­nje me­sta za mrest i vre­me nje­go­vog ot­po­či­nja­nja, od­bra­na gne­zda itd.

IN­SERT-VE­GLER

Jed­na od pod­vr­sta ve­gle­ra, sa iz­du­že­nom tan­kom an­te­nom. Ova­kvi plov­ci vr­lo su ose­tlji­vi, jer an­te­na ne­ma sko­ro ni­ka­kvu no­si­vost, ta­ko da je do nje po­to­pljen ve­gler mak­si­mal­no op­te­re­ćen i ose­tljiv. Naj­če­šće se ko­ri­ste na sta­ja­ćim ili spo­ro­te­ku­ćim vo­da­ma, ka­da ri­be ma­mac uzi­ma­ju već to­kom to­nje­nja. Zbog tan­ke an­te­ne, ko­ja ni­je pre­te­ra­no uoč­lji­va, pri­me­nu na­la­ze pre sve­ga u lo­vu na ma­njim ra­sto­ja­nji­ma.

IGLICA

Iz­gle­dom jed­na od naj­za­ni­mlji­vi­jih ri­ba Ja­dra­na, ko­ja do­sti­že du­ži­nu od 80 cm, a vi­si­nu te­la od sa­mo 3-4 cm. Oprav­da­no­sti ime­na do­pri­no­se i usta, ši­lja­ta po­put vr­lo iz­du­že­nog pti­či­jeg klju­na. Igli­ca mo­že da do­stig­ne te­ži­nu oko 1,15 kg, ali se naj­če­šće hva­ta­ju pri­mer­ci te­ški tek sto­ti­nak gra­ma. Ve­ći deo te­la igli­ce (lat. ime Be­lo­ne be­lo­ne acus R.) je ze­le­ne do pla­ve bo­je, a sa­mo joj je sto­mak beo. Dr­ži se po­vr­ši­ne, a omi­lje­na hra­na su joj mlađ sar­de­le i in­ću­na (hra­ni se i zo­o­plank­to­nom). Na sport­ski na­čin mo­že se uspe­šno lo­vi­ti pa­nu­la­njem ili za­ba­ci­va­njem, na pri­rod­ne mam­ce ili ma­le va­ra­li­ce. Igli­ca je iz­u­ze­tan ma­mac za lov zu­ba­ca, go­fa, bran­ci­na, tu­na i ve­ći­ne dru­gih gra­blji­vi­ca pa­nu­la­njem. Mo­že se ko­ri­sti­ti ži­va ili mr­tva, a naj­če­šće se mon­ti­ra na si­stem sa jed­nom jed­no­kra­kom i jed­nom do dve tro­kra­ke udi­ce.

IN (medj. Inn, lat. Aenus)

Naj­ve­ća (de­sna) pri­to­ka Du­na­va, u ko­ji se uli­va kod gra­da Pa­sa­ua u Ne­mač­koj, du­pli­ra­ju­ći mu vo­de­nu ma­su. In iz­vi­re u Švaj­car­skoj (u re­to­ro­man­skom de­lu, u kan­to­nu Gra­u­bin­den), du­ga­čak je 510 km, a na­sta­nju­ju ga mno­ge ri­blje vr­ste. Na­da­le­ko je  po­znat po broj­nim bra­na­ma, ko­ji­ma je vo­da Ina ste­pe­na­sto iz­de­lje­na na vi­še de­se­ti­na ni­voa.