
Riba koja voli svaku vrstu voda nešto više mirnijih od brzaka, najviše voli mirne rukavce obrasle lopočem, resama i travom, te mjesta gdje ima grmlja ili granja u vodi. Linjak je uvijek oprezan kod branja mamca, nikad ne uzima pohlepno već polako i mudro. Vrlo rijetko se pojavljuje i lovi na svim mjestima gdje se druge vrste riba svakodnevno normalno love. Ribič mora imati bar malo pojma gdje i kako ga je lakše namamiti i u malo većem broju hvatati.
Evo nekoliko savjeta iz dugogodišnjih iskustava:
Uvijek treba birati mirnije dijelove voda ili rukavce i pritoke glavnih voda koja su zarasla grmljem i resama. Dubina vode ne mora biti velika dosta je i do metar-metar i pol, a širina 5m pa nadalje. Najbolje kad je dosta zarašteno a tu i tamo ima čistih procjepa.
Mamci: žganci, gliste, crvi, a uzima i kruh i kukuruz. Dubina pecanja se podešava po potrebi. Mamac može ležati na dnu ili biti koji centimetar iznad dna. Pribor mora uvijek biti odlično pripremljen. Preporučujem monofil debljine od oko 0.20 mm.
Vrijeme i način mresta linjaka
Mresti se u junu u mirnim vodama i po plićacima gdje ima više resa i granja. To čini uvijek u čoporima plivajući jedan do drugog. koprcajući i vrteći se kao klupko. To traje par dana zbog toga u tom razdoblju ne morate ni pokušati loviti ga dok se ne izmresti, jer tada je šteta gubiti dragocjeno vrijeme na njega.
Rijetko kada ga viđamo sa ostalom bijelom ribom u društvu uvijek je u paru nikad nije sam. Naš zlatni miljenik je džentlmen i veliki zaštitnik svoje partnerice. Ponekad mi je i žao tih zlatnih stvorenja kada se moraju na takav surov način razdvojit pa i zauvijek. Ribolovac koji ima više iskustva uvijek će upecati oba člana dotičnih parova na istome mjestu. Naime, naš »zlatan« ne ostavlja svog partnera tako jednostavno na cjedilu, već po pravilu narednih dan dva još traži partnera na istom mjestu gdje ga je »izgubio«.
Moj način za siguran ulov
Da bi se išlo na sigurno, potrebno je ostacima kukuruznog brašna uvečer pothraniti sjutrašnje mjesto lova. Obilje hrane linjaka čini manje opreznijim, a ribolovac treba biti i spreman na ulov više primeraka, što opet zavisi od njegove lične spretnosti.
Po većim vrućinama je gotovo nemoguće ga se dočepati. Zbog čega? U to vrijeme bolje ne pokušavati, jer ljenčari u hladovini u raslinju ili pak negdje ispod lijepog debelog grma koji pravi debelu hladovinu. Ponekad se pojavi na plićaku gusto zaraslom zelenilom i travama- resama.
Toliko o našem zlatnom ljubimcu i njegovom partneru i njihovoj ponekad surovoj sudbini. Ostajte pozdravljeni i želim vam puno uspjeha u nadmudrivanju sa linjakom!
by Vlado Gorupić

Drugo ime za bodorku (lat. Rutilus rutilus), jednu od najbrojnijih riba u našim vodama šaranskog regiona. Podseća na crvenperku, ali ima karakteristične žućkastonarandžasto do crvene oči, nešto spljoštenije telo i manje crvena peraja. Lovi se tokom čitave godine, čak i zimi, kada je voda najhladnija. Rado uzima crviće i sitne gliste, hlebnu ružicu, upola kuvana zrna pšenice, ovsa, ječma, pirinča, konoplje, pa čak i sitna ili prepolovljena zrna kuvanog ili svežeg mladog kukuruza. Naraste i do jednog kilograma, ali se već komadi od pola kilograma u našim uslovima mogu smatrati kapitalcima. Lovi se laganim takmičarskim priborom, teleskopima petljašima (takmičarcima) raznih dužina, monofilom promera od 0,08 do 0,12 mm i udicama do broja 16. Iako nije naročito otporna na udici, dobar je keder za sve grabljivice.