Za razliku od letnjeg perioda, kada je na većini terena gotovo nemoguće uhvatiti pristojnu štuku, tokom jeseni nije retkost da u jednom izlasku ulovimo više komada, pre svega zahvaljujući tome što je sitne bele ribe iz dana u dan sve manje.
Za ribolovce kojima glomazni pampur, velika trokraka i mali keder zabačeni nasred kanala ne predstavljaju najefikasniju varijantu, ovaj period je idealan za isprobavanje različitih sistema, koji po meni nisu manje važni od odabira mesta za pecanje. To je razlog što izradi montaže pristupam ozbiljno i vodim računa i o najsitnijim detaljima. Sistemi koje ću opisati lako se formiraju, nisu skupi i odlično su se pokazali za jesenji lov štuke na kanalima, mada se bez ikakvih modifikacija mogu primeniti i na stajaćim vodama.

FIKSIRANA ILI USIDRENA BALERINA zahteva da precizno izmerimo dubinu na mestu pecanja, kako bi plovak nosivosti 20-25 g bio u idealnom položaju. Olovo težine oko 30 g je na samom dnu, a najlon između njega i plovka mora da bude zategnut. Keder je montiran uz pomoć bočnog (paternoster) predveza i nalazi se na 80 do 100 cm iznad dna, mada to rastojanje može da bude i veće, npr. ako je dno izrazito zamuljeno ili prekriveno slojem opale trave.
Usidrena balerina je najpogodnija kada se lovi u rupama u travi ili u neposrednoj blizini prepreka, jer omogućava precizno zabacivanje sistema tik uz njih, bez straha da će se živi mamac zavući u krošnju potopljenog drveta ili omotati najlon oko grane. Ukoliko koristimo klizeći plovak, dobićemo montažu primenljivu i na dubokim mestima. Praktično jedina mana ovog sistema je ograničena pokretljivost kedera, koja u opisanim situacijama zapravo postaje prednost.

SLOBODNA BALERINA podrazumeva sistem izrađen od fiksnog ili klizećeg plovka nosivosti 15-25 g, odgovarajućeg olovnog otežanja i čeličnog predveza.
Uz kedera odgovarajućih dimenzija, pokretljivost ove montaže je izuzetna, jer živi mamac praktično sam pretražuje teren. Zbog toga je možemo koristiti samo na relativno čistim mestima i uz stalan nadzor, kako bismo sprečili kedera da se zavuče u granje ili travu. To je i razlog što za pecanje slobodnom balerinom ne treba koristiti više od dva štapa.

KLASIČAN DUBINSKI SISTEM, kao osnovni element ima olovo čija težina zavisi od veličine mamca (obično se kreće između 25 i 50 g). Olovo je, naravno, na dnu a 60 do 80 cm iznad njega je bočni predvez.
Ovo je odličan sistem za kraj sezone (tj. period pred pojavu leda), kada se štuka zbog hlađenja vode spušta dublje, ali ga ne treba koristiti na terenima sa isuviše zatravljenim dnom. Tokom jeseni, kada sloj opalog lišća (ili sočivice) na površini na mnogim vodama otežava ili onemogućava pecanje uz pomoć plovka, dubinka je praktično jedino rešenje.
U sva tri slučaja koristim isključivo čelične predveze, dužine 20 do 40 cm. Izrađujem ih u kućnoj režiji, od sajlica koje se u bolje snabdevenim radnjama mogu kupiti na metar, a za izradu bočnih predveza upotrebljavam plastičnu zamenu za »T« vrtilicu, koju na najlonu fiksiram uz pomoć perlica i silikonskih stopera.

U poslednje vreme koristim monofil od 0,28 mm, namotan na mašinice srednje veličine (kapaciteta 100m/0,30mm). Od presudne je važnosti da najlon bude kvalitetan i što je još važnije neoštećen, što lako možemo da proverimo tako što prvih nekoliko metara pre i u toku ribolova provučemo kroz prste. Za lov štuke potrebni su dovoljno snažni štapovi poluparabolične ili parabolične akcije, koji smanjuju procenat otpadanja riba, sa maksimalnom težinom bacanja između 80 i 120 g. Ja ove sezone koristim teleskope Shimano Hyperloop od 3 m, t.b. 80 g, i prezadovoljan sam njihovim karakteristikama.
Štuka (skoro) nikad nije na čistini. Manje je bitno da li zaklon nalazi u granju, trsci, oborenom drveću, vodenoj travi ili nečem desetom – važno je da ima mesto za zasedu i sklonište od opasnosti. Nije nevažno ni da li zabacujemo blizu ili daleko od obale. Prema mom iskustvu, keder plasiran u zatravljenom priobalnom plićaku ima najviše šansi da bude pojeden od sitne štuke. Zbog toga neki ribolovci zabacuju na sredinu kanala, očekujući u najdubljoj vodi kapitalku. Onaj ko ne želi da danima čeka udarac trofejne štuke, zabaciće kedera između korita i priobalnog dela, tj. 2-3 m od obale, jer je tada verovatnoća da će mamac biti napadnut od strane pristojne ribe najveća.

Već dugo koristim isključivo sistem sa dve trokrake udice veličine 4 do 6, koji bez dugog čekanja do kontre omogućava skoro stoprocentnu realizaciju ozbiljnih napada i lakše oslobađanje ulovljene ribe, pošto se štuka obično zakači za čeljusti. Kedera dužine oko 10 cm najradije kačim za usta i ispod leđnog peraja, vodeći računa da ga što manje povredim.