ŠTUKA NA TRI NAČINA

Sva­ki lju­bi­telj lo­va štu­ke sa ne­str­plje­njem oče­ku­je po­če­tak je­se­ni. Gra­blji­vi­ca je sve ak­tiv­ni­ja, ne­ma vru­ći­ne, ko­mar­ci se po­ja­vlju­ju tek po­vre­me­no, a i tra­va se na mno­gim vo­da­ma po­la­ko po­vla­či. Ali, za­vi­sno od go­di­ne i vre­men­skih uslo­va, na ne­kim te­re­ni­ma će vo­de­ne ve­ge­ta­ci­je ko­ja ome­ta pe­ca­nje bi­ti sve do de­cem­bra, pa i du­že. Šta ta­da?
Ne­ka od re­še­nja ko­ja ja ko­ri­stim u ta­kvim si­tu­a­ci­ja­ma ni­su baš uobi­ča­je­na u  je­se­njem lo­vu štu­ke, ali moj cilj (a na­dam se i vaš) ni­je uvek jur­nja­va za ka­pi­tal­ci­ma, već da što vi­še uži­vam u ri­bo­lo­vu, na­pre­du­jem i učim. Uko­li­ko i sa­mi pri­pa­da­te tom ti­pu ri­bo­lo­va­ca, slo­bod­no pro­baj­te ne­što od to­ga i ve­ru­jem da se ne­će­te po­ka­ja­ti.

Kašikica i tvisterčina

Ka­da je  vo­da sko­ro pot­pu­no za­tra­vlje­na, sa tek po­ne­kom ru­pom, pro­vla­če­nje kla­sič­nih  va­ra­li­ca (vo­ble­ra, lep­ti­ra i ka­ši­ka) je ne­mo­gu­će. Jed­no od »al­ter­na­tiv­nih« re­še­nja je kom­bi­no­va­nje ka­ši­ke i tvi­ste­ra za­ka­če­nog na (tro­kra­ku) udi­cu. Ono se če­sto ko­ri­sti na ma­nje za­tra­vlje­nim te­re­ni­ma ili me­sti­mič­no kr­še­vi­tim te­re­ni­ma, jer si­li­ko­nac po­ve­ća­va pri­vlač­nost va­ra­li­ce.
U slu­ča­ju kad je vo­da mno­go ob­ra­sla pri­me­ni­će­mo slič­nu ali ipak dru­ga­či­ju kom­bi­na­ci­ju. Kod stan­dard­nog tan­de­ma ovog ti­pa, ka­ši­ka mo­ra da bu­de do­volj­no ve­li­ka, da si­li­ko­nac ne bi kva­rio njen rad. »Ne­za­ka­či­vi« tan­dem ko­ji ja upo­tre­blja­vam sa­sto­ji se od što ma­nje i lak­še ka­ši­ke (te­ške naj­vi­še do 8 g), upa­re­ne sa po­ve­ćim tvi­ste­rom na­vu­če­nim na kva­li­tet­nu vorm udi­cu. I ta ka­ši­ka ma­le te­ži­ne do­volj­na je da po­ve­ća du­ži­nu iz­ba­ča­ja i po­vu­če si­li­kon­ca u du­bi­nu ka­da na­i­đe­mo na ne­ku ru­pu u tra­vi, ali nam isto­vre­me­no omo­gu­ća­va da ovaj neo­bič­ni ve­štač­ki ma­mac, ka­kav štu­ke ret­ko vi­đa­ju (pa za­to i na­pa­da­ju sa ma­nje po­do­zre­nja), bez ve­ćih pro­ble­ma vu­če­mo pre­ko tra­ve, kroz pli­ća­ke ili po sa­moj po­vr­ši­ni.
Po­vla­če­nje tre­ba da bu­de što spo­ri­je, uz uče­sta­lo tr­za­nje vr­hom šta­pa, ko­ji tre­ba da dr­ži­mo pod uglom od sko­ro 90° u od­no­su na po­vr­ši­nu vo­de dok pre­vla­či­mo va­ra­li­cu pre­ko ve­ge­ta­ci­je, a da ga spu­sti­mo ka­da na­i­đe­mo na ru­pu, kroz ko­ju po­vla­če­nje vr­šim ret­kim ali du­žim tr­za­ji­ma sve do ivi­ce tra­ve, oda­kle opet na­sta­vlja­mo po sta­rom.
Na uda­rac ne tre­ba re­a­go­va­ti tre­nut­no, već na­kon se­kund-dva, ali oštrom kon­trom, da bi vrh udi­ce pro­bio i si­li­kon i če­ljust štu­ke. Kon­tre su efi­ka­sni­je ka­da se ko­ri­sti upre­de­na stru­na, ali u tom slu­ča­ju tre­ba vr­lo pa­žlji­vo po­de­si­ti dril, po­go­to­vo ako ko­ri­sti­mo ja­či, od­no­sno kru­ći štap.  Ja obič­no ko­ri­stim ni­klo­va­ne ka­ši­ke, ko­ji­ma u su­mrak i po oblač­nom vre­me­nu do­da­jem što dre­ča­vi­ji tvi­ster, a po ve­drom i sun­ča­nom vr­eme­nu što ne­u­tral­ni­ji. Ako vas mr­zi da pre­če­sto me­nja­te si­li­kon­ce, opre­de­li­te se za be­le tvi­ste­re, jer su u ovoj va­ri­jan­ti po me­ni na­ju­ni­ve­r­zal­ni­ji.



K O M E N T A R I

1 Komentar

Stranica 1 od 1 1

#1 georg je napisao dana 10.01.2008 12:22

Super ideja za terene obrasle sa travom, ja sam koristio nešto slično na spinerima tipa meps, baš zbog razloga da manje kačim travu i alge. Inače tu je još nešto, koje se ne pominje. Zbog twistera se i padanje kao i rad kaške uspori, što može biti značanjo kod lova štuka.

Dodaj komentar



To top


Kruška u plićaku

Ka­da se tra­va spu­sti na dva­de­se­tak cen­ti­me­ta­ra is­pod po­vr­ši­ne, a sa­mo po­ne­gde osta­ne ne­ko ostr­vo, te­ren je po­go­dan za ko­ri­šće­nje mno­gih va­ra­li­ca, a ja vam pred­la­žem da pro­ba­te jed­nu ko­ja se u ta­kvim pri­li­ka­ma neo­prav­da­no ret­ko ko­ri­sti – kru­ška­sti vo­bler Storm Sub­Wart od 5 cm, i to u Green Frog de­ko­ru! To ni­je kla­sič­na štu­ka­ro­ška va­ra­li­ca, ali je ite­ka­ko lov­na. I po­red ma­le du­ži­ne, na nje­ga će se po­la­ko­mi­ti i krup­ni­ja štu­ka (kao i gr­geč i bas), ve­ro­vat­no zbog stra­ho­vi­te vi­bra­ci­je. On za­ra­nja iz­u­zet­no plit­ko (naj­vi­še do 30 cm, ali ga je uz vi­so­ko po­dig­nut vrh šta­pa i spo­ro okre­ta­nje ru­či­ce mo­gu­će vo­di­ti bu­kval­no po po­vr­ši­ni), le­ti ve­o­ma da­le­ko, br­zo iz­ra­nja i ima vr­lo ja­ke tro­kra­ke, ko­je će i ve­li­ka štu­ka te­ško is­pra­vi­ti. Ovaj ili ne­ki sli­čan vo­bler sva­ka­ko tre­ba ima­ti u ar­se­na­lu, kao na vo­da­ma u ko­ji­ma osim štu­ke ima i dru­gih (po­me­nu­tih) gra­blji­vi­ca, kao i na do­sta na­pad­nu­tim te­re­ni­ma, gde se štu­ka na­vi­kla na mno­ge va­ra­li­ce ko­je se če­šće ko­ri­ste.