Ukusi su različiti i o njima ne vredi raspravljati. U ribolovačkom svetu, prepunom mogućnosti, svaki ribolovac bira ciljnu ribu u zavisnosti od afiniteta, mogućnosti i blizine vode. Varaličari nesvesno biraju vrstu varalice i metodu koja im je na datoj vodi najčešće dala zadovoljavajuće rezultate. Konstantno radeći sa par vrsta varalica i nekoliko varijanti i podvrsta nevelikog broja metoda, uasvršavaju samo mali deo jednog segmenta ribolova. Istina, ovo rade do najviših granica savršenstva, pa kad se stvari poklope tj. riba uđe »u šut«, zadovoljstvo je veliko.
Međutim, ovo se dosta retko dešava, a češće je potrebno iznaći najplodotvorniju taktiku za određenu vodu u datom trenutku. Retko se eksperimentiše i radi tehnikama i varalicama koje ribolovcu »ne leže«. Nekoliko zabačaja logički nevezanih i ponovo se vraća na stare dobro utabane staze.
Moj moto je – ekperimentisati i kad riba radi i kad ne radi! Ovakvim pristupom često se na počecima može otići u ćorsokak, međutim vremenom, stvari će se polako postavljati na svoje mesto. Potreban je velik rad i ulaganje sredstava i vremena da bi se dostigao određeni nivo. U svemu ovome, najbitnije za ribolovca je strpljenje, da bi se prebrodio i što kraće održao postojeći vakuum u ulovima, koji nastaje korišćenjem metoda i veštačkih mamaca u koje se ne veruje, sa kojim se još ne radi pravilno ili ne barata vešto.
Teške metode, kako sam ih ja nazvao, u stvari i nisu tako teške, već se tek ponekad koriste, o njima se retko razgovara, a još ređe piše. One uglavnom daju ribu u teškim uslovima, pri slabom radu ribe, pa i nisu tako popularne. Međutim, za mene je lepše kad ribolovac ulovi 1-2 grabljivice dok su ostali bez ulova, nego da prevari dvadesetak riba dok su svi ostali oko broja petnaest.
Više puta je pisano o Countdown (Kauntdaun) metodu, odnosno o radu sa varalicom Rapala Countdown. To ipak nije dovoljno da bi se bilo ko, a ponajpre mladi ribolovci ozbiljnije zainteresovali za širu primenu ovog načina lova. O lovu recimo basa vormom, smuđa »na prirodno« ili redosledu tegli u koje se umače boila pre zabačaja, svakog meseca izađe po nekoliko tekstova u raznim časopisima, dok o ovoj visoko produktivnoj metodi izađe po neka pričica svaku godinu ili dve. Zašto? Pa, zato što ovim načinom lovi vrlo malo varaličara, a od njih skoro niko ne piše tekstove, te ona tako ostaje nenamerno ljubomorno čuvana tajna. Paradoks je taj što retko ko od naših varaličara, bez obzira na godište, znanje i specijalnost, nije čuo za Countdown metodu, ali i pored toga samo ponekom pada na pamet da ponese tonuće modele na vodu, a čak i ako se to desi, ti vobleri skoro uvek ostanu suvi. Čast izuzecima.
Kao što je rečeno, većina zna o čemu i kako se radi, ali ćemo ipak ponoviti osnove Countdown metode. Znači, na kraj strune vežemo, recimo, tonući model voblera. Po padu varalice u vodu počnemo da brojimo sekunde (»dvadeset jedan, dvadeset dva, dvadeset tri...) i kad varalica dodirne dno, a što ćemo uvideti po opuštanju najlona, upamtimo taj broj.
Pri sledećem zabačaju, pre nego što varalica bude na dnu, stavljamo mašinicu u pogon i vodimo veštački mamac, sad već prema ličnim željama. Odnosno ako smo brojeći došli do npr. dvadeset devet, po narednom zabačaju počinjemo privlačenje na 28 ili 27 ako želimo varalicu nešto malo više iznad dna. Dosta je jednostavno, međutim, brojati treba pri svakom zabačaju, a pri promeni mesta iznova odrediti novi broj tj. dubinu. Vredi se ipak malo pomučiti, jer su prijatna iznenađenja skoro zagarantovana.
Malo ćemo se zadubiti u sve ovo, jer je dobro znati što više o mogućoj problematici koja vas čeka ukoliko se odlučite kupati tonuće ljubimce. Kao prvo, Countdown metod se ne odnosi samo na istoimeni Rapalin model, već na sve tonuće modele varalica. Znači u grupu varalica primenljivih za lov ovom metodom spadaju i Sinking Shad Rap i tonuće Pače ili Calipso, svi, ama baš svi, leptiri, kašike, suknjice, tvisteri sa džig glavom, itd., itd. Kao drugo, ova produktivna metoda ne služi za lov isključivo na dnu, odnosno pri dnu. Ona omogućava pretraživanje vode u svim slojevima, pa se tako na svakom broju pri odbrojavanjima treba zaustaviti i po nekoliko puta te na njemu započeti privlačenje. Ako na određenoj dubini napadi, udari ili kuckanja budu evidentni, u tom sloju treba i loviti. I, kao treće, ovom metodom moguće je loviti tokom cele godine i to veliku većinu naših grabljivica.
Da vidimo sada još koje su osnovne karakteristike varalica koje se mogu koristiti u praktikovanju Countdown metode. Treba samo napomenuti da kompletno sve osobine ne važe baš za svaku varalicu ponaosob.
Tonući vobleri se zbog svoje težine u odnosu na veličinu (tj. zapreminu) mnogo bolje (duže) zabacuju od plivajućih modela. To je od značaja na velikim vodama i u situaciji kada duva vetar. Zabačaji su precizniji, a lov je moguć i u brzim i srednje brzim vodama. Otežanim voblerima evidentan je lošiji rad u odnosu na plivajuće modele, ili, može se reći, da je za »normalan rad« potrebno brže povlačenje, tj. veće strujanje vode oko varalice. Ovo ipak ne predstavlja hendikep, jer u dosta slučajeva riba ne želi »previše živahan« rad varalice, koje se sviđa varaličarevom oku i ruci u kojoj je štap. Zato tonući vobleri daju dosta dobre rezultate u hladnijoj vodi, jer tad ni male ribice ne mogu da budu živahne. Privlačenje se vrši normalnim srednjim brzinama okretanja ručice, uz po neku pauzu u kojoj štap miruje ili pak se vrhom štapa varalica natera da vrši nepravilne ekstra brze pokrete (trza se).
Kad sledeći put bilo koju tonuću varalicu stavite slučajno ili namerno na kopču, ne radite sa njom kao do sada. Neka to ne bude isti zabačaj na već poznato mesto gde ste nekad ulovili ribu. Pretražite vodu po širini, naravno, ali ovog puta i po dubini. Iznenadićete se na koliko još mesta riba može (voli) da se nalazi.
Brojanje, odnosno određivanje dubine, vrši se posle svake promene mesta ribolova, a poželjno je i posle promene mesta zabačaja, ukoliko je distanca između njih relativno velika. Osim toga, odbrojavanje se vrši i posle svake promene varalice, jer sve one, naravno, tonu različitom brzinom. Za dubine preko dva metra odbrojavanje se vrši bukvalno za svaku varalicu pojedinačno, bez obzira što su npr. one od istog proizvođača, isti model i identična veličina, jer je velika verovatnoća da tonu različitom brzinom, pa bile one i od najeminentnijih proizvođača.
Naravno, potrebno je voditi računa o strukturi dna. Tamo gde je mogućnot kačenja velika, izbegavajte spuštanje varalica na samo dno.
Za sve ove varalice važi da je u radu sa njima moguće koristiti deblje monofile jer su dosta teške pa monofil svojim prečnikom malo utiče na daljinu izbačaja. Međutim, ovo je opravdano kad se lovi na teškim terenima zbog eventualne mogućnosti spašavanja varalice, ili potrebe za većim presingom nad prevarenom grabljivicom koja teži da ode u neki krš pri čemu će naći svoj spas, a mi izgubiti ulov.
Generalno gledano, najbolje je uzeti najmanji mogući prečnik koji će omogućiti normalno zamaranje i izvlačenje ulova. Zbog čega je debeo najlon problematičan?
Po zabačaju dok varalica tone stvara se trbuh u vertikalnoj ravni na struni, pa po pokretanju varalice ona kreće na gore, a najlon na dole sve dok se ne ispravi. U tom slučaju, npr. ukoliko je zaustavni broj bio dvadeset sedam, lovićete na 26 ili čak 25, a da toga niste ni svesni. Ovo i nije tako strašno sa tehničke strane, ali može da ima uticaja na stvaranje jasne, tako potrebne, podvodne slike, naravno u lošem smislu. Trbuh na najlonu je manje izražen ukoliko se koristi tanji najlon, a poželjno je koristiti neki od XT monofila ili odmastiti postojeći! Ovaj efekat sve manje je izražen što je varalica teža.
Bas, pastrmski grgeč ili velikousti bas (lat. Micropterus salmoides, Lacepede ) je riba koja je najpre nezadrživo osvojila deo naših voda, a zatim i brojne ribolovce. Pojavio se u najsevernijim delovima Bajskog i Velikog Bačkog kanala pre dvadesetak godina. Za sada ga ima jedino u Bačkoj, ali njegova popularnost garantuje da će se veoma brzo raširiti i u druge vode...
Leptiri se koriste još više od kašika, pošto ih posebno vole manje umešni ribolovci i oni koji nisu skloni prevelikom radu na vodi. Jer dok kašikastim varalicama moramo da udahnjujemo život promenama ritma vodenja i pokretima štapa, dobar leptir intenzivno radi, odnosno okrece se oko svoje ose sve dok vrtimo rucicu cekrka. Mepps Lusox je poslednjih godina ubedljivo najpopularniji predstavnik grupe »superlakih« leptira, odlicnih za naše plitke i vecim delom štukaroške sezone vrlo zatravljene stajacice, a vrlo su lovni i laki leptiri Dacho i Dacho Duo iz asortimana Lav-MD...
Na udarac ne treba reagovati trenutno, već nakon sekund-dva, ali oštrom kontrom, da bi vrh udice probio i silikon i čeljust štuke. Kontre su efikasnije kada se koristi upredena struna, ali u tom slučaju treba vrlo pažljivo podesiti dril, pogotovo ako koristimo jači, odnosno krući štap. Ja obično koristim...
"...After decades of field tests and laboratory research, we have fulfilled the highest standards a wobbler lure must satisfy - perfectly balanced vibrations for attracting predator fish; a suite of stimulating colors to compensate for different atmospheric conditions and water clarity; and an array of sizes and weights to suit any size body of water from streams to oceans.
Ugly Duckling® lures are made of first grade balsa. Patented protective coatings and unique structural design provide..."
Ona (na)dolazi iz Istočne Frizije gde su reke (Elba i Ems) tihe, prostrane i pitome, nekako baš poput naših Save, Tise i Tamiša. Tehnika je nazvana »lenčarenjem« u prvom redu zbog karakterističnog (ne)rada štapom, sasvim kontra onom što je to slučaj kod uobičajenog aktivnog džiginga sa obale u kom štap konstantno iz položaja 10 sati kazaljke na satu ide u 11, pa se potom vraća u osnovni položaj.
Osnovni i jedini položaj štapa u tehnici lenčarenja je negde »oko 8 sati«, ili tačnije rečeno štap i struna bi trebalo da leže u istoj liniji. Kako vrh štapa uvek gleda u pravcu mamca jasno je da je za pokrete varalice zadužena jedino i isključivo mašinica...
"Produžena ruka" BOOT-a, Jagd&Hund - Dortmund, je uvek sa one strane tezge iznosila sve ono što se na sajmovima i novinskim izdanjima Nemačke (iz)reklamirano u proteklih 12 meseci. Tako je bilo i ove 2008. Oficijelni izveštaj sa ovog sajma pročitajte u listu Ribolov, a u "Slikovnici" pogledajte deo impresija zabeleženo okom kamere...
8 sekundi je, kažu naučnici posle niza kompleksnih istraživanja, vreme u kojem ribe mogu tačno znati šta se desilo, tj. vratiti film unazad. Više, odnosno bolje rečeno duže, od toga - ne. Sve ostalo potpada u kategoriju zvanu riblji instikt. Ovo je zaista kratko, »stručno« i dosta jednostavno objašnjeno...