MOŽDA NISTE ZNALI O ATRAKTORIMA

Običan kukuruzni sirup pokazao se kao odličan atraktor za lov pastrmke. Profesionalni smuđaroši sa američkog srednjeg zapada koriste svima znani sprej »WD 40«, koji sadrži ulje haringe! Drugi, ne manje čudan »atraktor« su one kreme za hemoroide u kojima ima ajkulinog ulja.
Verujem da su ribolovci koji  se bave lovom grabljivica na veštačke mamce odavno počeli da pokušavaju da povećaju svoje šanse za ulov mirisanjem varalica. Logično je, naime, da posle posvećivanja pažnje obliku, veličini, boji i akciji mamca postavimo sebi pitanje: »A miris?« Tako su u domaćoj radinosti nastajale prve »maže«.
Pojava pojma atraktor vezuje se za rane sedamdesete godine prošlog veka, kada su mirise za veštačke mamce spremljeni po receptima iz domaće radinosti počeli da se pojavljuju pod raznim komercijalnim imenima na američkom tržištu. Prvo su to bili proizvodi na bazi prirodnih sastojaka, aroma i mirisa, da bi se kasnije pojavili i potpuno sintetički preparati. Tako sve atraktore mozemo podeliti u četiri osnovne grupe:

  1. Na bazi ribljeg ulja (najpoznatiji: Smelly Jelly; Riverside; Fish Formula)
  2. Na bazi biljnih aroma (Mr. Twister Banana Oil)
  3. Na bazi amino-kiselina (Baitmate; Berkley)
  4. Na bazi feromona (Dr. Juice Elixir)

Uslovno, prve dve grupe možemo nazvati prirodnim atraktorima, jer za osnovu imaju ekstrakte prirodne hrane grabljivica (riba, račići, gliste, ikra...) ili biljne arome koje privlače ribu (anis, morac, karanfilić, beli luk, banana...). Druge dve grupe atraktora možemo nazvati sintetičkim, jer su u najvećoj meri proizvod hemije. Proizvođači »prirodnih« atraktora prebacuju »hemičarima« da su im proizvodi čista sintetika, pa samim tim ne »vrše posao«, a proizvođači »hemijskih« atraktora, opet, prebacuju »prirodnjacima« da njihovi preparati i nisu tako prirodni, jer se prave od mrtvih riba, glista itd... Istina je, kao i obično, negde na sredini.
Treba li koristiti atraktore i kako? Ako ste već ovo štivo dovde pročitali, cenim da kod vas dileme nema. Treba! Gde posebno? Na izraubovanim vodama, gde sve vrvi od ribolovaca (a takvih je voda dosta kod nas), kap-dve maže može vam ulepšati dan, jer ako je verovati ihtiolozima, grabljivice imaju vrlo istančano čulo mirisa: neke vrste su u stanju da detektuju 1/200 (jedan dvestoti!!) deo kapi atraktora u 100 galona vode (1 galon = 3,78 l), pa sad vidite.
Većina proizvođača napominje da je dovoljno jedno nanošenje atraktora na 8-10 zabačaja. Realnost je obično nešto drugačija, pa bi varalicu valjalo umakati u atraktor na svakih 4-5 zabačaja, a još bolje svaki put! Skupo i naporno? Možda, ali može biti i korisno. Ipak, valja imati u vidu da nije isto bacati varalicu u brzu i hladnu Drinu ili toplu baru  »na kraj sela«. Nije isto ni tražiti ribu na daljini od 50 metara i bacati sebi pod noge. Naravno, treba uzeti sve u obzir. Mnogi američki varaličari čak praktikuju da, ako pecaju u paru, na istom mestu, jedan koristi namirisanu a drugi »klot« varalicu.
Kako oni i inače vole da eksperimentišu u ribolovu, ne čudi ni to što su na varalice stavljali raznorazne stvari, koje nikako ne mozemo nazvati pravim atraktorima, ali koje su se pokazale odlicno za »aromatizovanje« varalica. Tako se običan kukuruzni (šećerni) sirup pokazao kao odličan atraktor za lov pastrmke, no to jos nije ništa u odnosu na »atraktore« koje koriste profesionalni smuđaroši sa američkog srednjeg zapada. Prvi je svima znani sprej »WD 40« u koji se kunu mnogi tamošnji ribolovci. Razlog zbog kog ga ribe vole je u tome što »WD40« sadrži haringino ulje! Drugi, ne manje čudan »atraktor« su kreme za hemoroide u kojima ima ajkulinog ulja.
Kako smo i mi skloni improvizacijama, ne sumnjam da je neko to već probao i ovde (ipak, prilikom eksperimentisanja držite se samo ribolova - jer dok bi poneki šraf možda i odvili uz pomoć kreme za hemoroide, ne smem ni da pomislim šta bi bilo kad bi neko hemoroide poprskao »WD-om«!!


K O M E N T A R I

Dodaj komentar



To top