Ipak u toj samo naizgled jednostavnoj oblasti leži činjenica uspešnosti nekog ribolovca. Da li će njegovi ulovi biti ispod proseka, prosečni ili pak maksimalno mogući zavisi od njegove spretnosti u ophodnji ovom grupom varalica. Mamci od meke plastike su šampioni fleksibilnosti pod vodom, vodeća grupa veštačkih mamaca sa kojima je moguće praktikovati mnoge (skoro sve) tehnike varaličarenja i nepobediva grupacija mamaca kojoj se lovnost može povećati, ali i drastično smanjiti, upražnjavanjem mera friziranja...
Za razliku od voblera da bi šed (ili neka druga vrsta običnih gumenih varalica) lovio i ulovio ribu, moraju mu se pridodati »pojačivači«. Neki od njih su obavezni poput udice (i eventualno otežanja) recimo, a neki neobavezni: oči, dodatna trokraka, zvečkica... Neki od njih daju više ulova, neki bolje kačenje, a neki sigurnost. Većina tih dodataka, lošim ili pogrešnim rukovanjem može prouzrokovati čak potpuno suprotne efekte. Slab »rad« varalice, promašaji, odbojnost neaktivnih i poluaktivnih grabljivica i slično, su mogući krajnji ishodi...
Činjenicu da su neki mamci tvrđi a neki mekši valja uvek imati na umu jer ta osobina može poprilično uticati na pojedinačni ulov svakog ribolovca. Sem toga neki od mamaca mogu da na prvi pogled prilikom probe u plićaku pod nogama ribolovca izgledaju potpuno bezazleno ili čak da u određenoj meri izazovu razočaranje neiskusnog varaličara svojim navodno lošim »radom«.
U principu supermeki mamci su bolji a ponekad i jedini valjan izbor prilikom lova na stajaćicama, dok je tvrđe smeše daleko bolje koristiti na tekućim vodama. Iako je za pravilan rad nekog mamca od meke plastike zaslužan i oblik i brzina i način povlačenja, njegova tvrdoća je uvek prisutan i veoma bitan činioc...
Šta se uopšte dešava prilikom podizanja mamca? Zbog otpora vode koje proizvode široka ravna leđa ceo mamac se krivi, savija, dobija oblik luka a u kratkoj fazi lebdenja se ispravlja proizvodeći neverovatno primamljiv potez telom i repićem. Pored toga jaka leđa, široka i relativno duga površ takođe nudi sasvim dovoljno mesta za udobno smeštanje dodatne (stinger) trokrake na kratkom predvezu. Kako bi jamčili odlučujuća ubrzanja mamca potrebno je da koristimo teže olovne glave. (Lično, najčešće koristim džig udice 21 i 28 grama težine u veličinama od 1/0 - 3/0). Udice dužeg vrata nepotrebno ukrućuju veštačke mamce od meke gume sprečavajući time njihovu ubojitu akciju. Takav mamac se kreće kao da je »progutao dršku od metle«. Zbog toga džig udica mora biti što kraćeg vrata, a poželjno je da ima što veći luk!!
Ovi veštački mamci »tupog« zadnjeg kraja ne prave pometnju na dnu, ali su zbog toga pravi čarobnjaci pokreta i umerene (prirodne) živosti. U danima smuđeve letargije svojim pokretima neaktivne barone očas načine agresivnim. Kick Tail šedovima pecamo sasvim opušteno i lagodno. Mirnijim potezima zgloba šake vodimo ih iznad dna, a iako i ovde mamac mora da ima kontakte sa dnom, trudimo se da ti kontakti budu što je moguće ređi. Najvažnije je dovoljno duga faza »lebdenja« u nivou očiju smuđeva. Ponekad je najlovnija prezentacija u kojoj zadržavamo kiktejla i do 30 sekundi nekoliko decimetara od dna. Probajte bićete iznenađeni kojom silinom smuđevi udaraju na ovako izdignute i totalno beživotne parčiće šarene gume...
No ekšn šedovi ne stvaraju prilično velik otpor prilikom povlačenja, kao onaj kojim su sklone varalice čiji su repovi i repići krojeni da se pomeraju, trepere, uvrću, mlate... U toj situaciji mnogo su jači prilikom pecanja u brzoj struji, jer je na istoj relaciji moguće načiniti više kontakata sa dnom. Pošto brže propadaju duže su u zoni dna, najjačem hot spotu. Sama ova činjenica otvara niz novih mogućnosti i pogodnosti. Tako je jedna od njih i ta da je šedovima bez klasičnog repa moguće pecati sa jasno lakšim olovnim glavama. Šta ovo znači na planu prezentacije i činjenici da je lakši mamac lakše usisati, ne treba mnogo trošiti reči, čak i kod varaličara u početnom stadijumu...
Od tehnika vođenja vredi pomenuti sasvim obično džigovanje (kao za smuđa) ali svakako da za štuku postoji niz tehnika koje su bolje i produktivnije. U prvom redu su razni načini trzanja mamca i od kojih se izdvaja Softjerking (džerk mekim mamcima) ali ni troling i tzv. »plutanje« (vođenje (najčešće šeda) srednjim slojevima vode) ne zaostaju mnogo u lovnosti. Postoji takođe i nekoliko načina...
Prilikom navlačenja gumu je najbolje ovlaš držati između palca i kažiprsta ostavljajući dovoljno prostora za »prirodan« prolaz vrha udice. Snažni stiskovi smanjuju prostor za igru vrha udice i ne dozvoljavaju kontrolisanje prolaska željenom putanjom. Na ovo posebno treba obratiti pažnju kad se radi sa veštačkim mamcima od tvrđe mešavine, jer tada je prolaz udice otežan pa ribolovac ovo pokušava da kompenzuje jačim stiskom varalice i snažnijim pritiskom na vrh udice...
Ipak, postoje varaličari koji s vremena na vreme zabacuju (i) iz čamca, postoje i oni koji veruju da se smuđ ne lovi samo u najvećem kršu, tu su i iskusni lovci kojima je 15-ak centimetara gume pravi kalibar, pa recimo, dolazi i nova generacija ljubitelja lova veštačkim mamcima koja je oslobođena predrasuda i na kraju postoje ribolovci koji vole takmičenja. Za ovih pet nabrojanih grupa ne važi pravilo da je naš smuđ posebnog soja i da svakako treba da prođe još dosta vremena dok ne »popiju svu smuđevsku pamet ovoga sveta«...
Ona (na)dolazi iz Istočne Frizije gde su reke (Elba i Ems) tihe, prostrane i pitome, nekako baš poput naših Save, Tise i Tamiša. Tehnika je nazvana »lenčarenjem« u prvom redu zbog karakterističnog (ne)rada štapom, sasvim kontra onom što je to slučaj kod uobičajenog aktivnog džiginga sa obale u kom štap konstantno iz položaja 10 sati kazaljke na satu ide u 11, pa se potom vraća u osnovni položaj.
Osnovni i jedini položaj štapa u tehnici lenčarenja je negde »oko 8 sati«, ili tačnije rečeno štap i struna bi trebalo da leže u istoj liniji. Kako vrh štapa uvek gleda u pravcu mamca jasno je da je za pokrete varalice zadužena jedino i isključivo mašinica...
Lovu štuke šedovima ne može se ni u kom slučaju pristupiti kao lovu smuđa navlačenjem šeda na džig!! Izaberite mamac pogodne veličine, skuvajte ga i opremite dodatnom trokrakom. I siguran sam da će se vaši ulovi štuke povećati, ova varalica će kod vas steći poverenje i zaintrigirati da je još malo doterate, a što će vam iznova doneti još više ulova...
Rukavica izrađena za ribolovačke potrebe firme Lindy svakako ne spada u nešto što svaki ribolovac mora da poseduje. Takođe, cena od 29,95 evra svakako ne predstavlja sitnicu. Ipak varaličarima ona u kompletu donosi zaštitu od...
Ribolovačko Varaličarski klub "BASS" Sivac organizovaće 22. 06. 2008. godine prvi po redu "Bas Spin Kup Mali Stapar '08". Svi detalji koji se tiču ovog takmičenja biće naknadno saopšteni putem sredstava javnog informisanja kao i...
"Ovim stacionarcem iz programa za japansko tržite Daiwa nam pokazuje da je moguće napraviti i nešto uzvišenije od samo jedne mašinice. Ko bar i na trenutak u rukama ima Branzina, teškom mukom će se od njega odvojiti. Morethan...
Izašao je prvi broj specijalizovanog lista za mušičare, o mušičarenju, turizam uz vode i ekologiju.
Više o ovom projektu možete pročitati na sledećim...
Uređaji rade na principu radara, mereći vremensku razliku između odašiljanja i primanja "eha" određenih zvučnih signala. Uzimajući u obzir činjenicu da se zvuk u vodi kreće brzinom od 1463 metara u sekundi jednostavnim proračunom...
Do subote 24. novembra imao sam ulovljenih 199 štuka u 2007. godini. Ali, moj prijatelj Štefan i ja, dok smo se tog jutra spremali za ribolov, nismo pričali o tome. Analizirajući godišnji učinak, još jednom smo samo mogli da...
Tehnika dropšot koja potiče s japanskog tla, i koja se veoma brzo dokazala kao jedna od trenutno najlovnijih tehnika lova veštačkim mamcem, naterala je proizvodjače ribolovačkih štapova da "preko noći" izbace svoje...
Kao prvo mora se naći voda u kojoj živi (pliva) respektabilan broj bandara da bi se njihov ciljni lov isplatio! Uz nešto sreće vizuelnom pretragom vodene površine mogu se prepoznati mali kolutovi koje prave sitni kederi,...